Sat i po vožnje, svake subote
Amra Hasić je učiteljica razredne nastave iz Sarajeva. Pet dana u sedmici predaje u gradskoj školi, ali svake subote ujutro ulazi u auto i kreće prema malom selu u okolici Konjica. Razlog? Petnaestak djece kojoj je potrebna dodatna pomoć u učenju — i neko ko im vjeruje da mogu više.
"Počelo je slučajno," kaže Amra. "Otišla sam jednom da pomognem prijateljevoj djeci. A onda sam vidjela još djece u komšiluku kojima je bila potrebna ista stvar. I nekako nisam mogla prestati."
Knjige, bojice i — nada
Amra ne dolazi praznih ruku. Svake sedmice donosi knjige, bojice, edukativne igre i materijale koje sama kupuje ili prikuplja od kolega i prijatelja. U seoskoj kući jedne od porodica, pretvorili su dnevnu sobu u učionicu.
Djeca, uzrasta od šest do četrnaest godina, uče matematiku, čitanje i pisanje, ali i nešto što se ne može naći ni u jednom udžbeniku: da vrijede, da je njihova budućnost vrijedna truda, i da neko vidi njihov potencijal.
"Jedno dijete je reklo da hoće biti doktor"
"Prije godinu dana, Hasan — mali dječak od osam godina — nije znao da čita ni cijelu rečenicu. Danas čita priče naglas ostatku grupe," priča Amra s osmijehom. "A jednom mi je rekao da hoće biti doktor. To mi je bio najljepši trenutak u karijeri."
Roditelji u selu ne kriju zahvalnost. Mnogi od njih imali su ograničene obrazovne mogućnosti i sanjaju da njihova djeca budu u boljem položaju. Amrin dolazak svake subote za njih nije sitnica — on je simbol da se neko brine.
Šta pokreće ovakve ljude?
Na pitanje šta je motiviše, Amra odgovara jednostavno: "Imam sreće da imam posao koji volim i stabilnost. Ova djeca imaju talenat i volju, ali nemaju jednake šanse. Ako ja mogu malo izjednačiti tu razliku — zašto ne bih?"
Njen primjer privukao je i druge. Dvije koleginice počele su je povremeno pratiti. Lokalni bibliotekar počeo je slati knjige. Jedna firma donirala je laptop za djecu.
Mali čin, veliki talas
Amrina priča podsjeća nas na nešto što lako zaboravimo u svakodnevnoj gužvi: jedan čovjek zaista može napraviti razliku. Ne treba čekati veliku organizaciju, projekt ili funding. Ponekad je dovoljno stati u auto svake subote i odvesti naduhu i vjeru tamo gdje je najpotrebnija.
"Kada vidim da dijete razumije nešto što mu je ranije bilo teško — to je sve što mi treba. To je moj razlog." — Amra Hasić
U svijetu koji često stavlja fokus na ono loše, priče poput Amrine su podsjetnik: dobrota postoji, tiha je, i putuje sat i po svake subote.